Iako se nevjerojatnom čini činjenica
kako istraživanja pokazuju da se veliki broj ljudi javnoga nastupa plaši više
negoli smrti, ovaj je strah u različitoj mjeri zastupljen u većine ljudi. Ono
što je međutim, bitno razlikovati jest objektivan i doživljen izvor prijetnje,
odnosno straha. Najveći izvor straha od javnog nastupa jest nemogućnost
predviđanja što će se dogoditi kada izlažete svoj govor ili prezentaciju pred
skupinom ljudi. Drugim riječima, naglasak je na strahu od reakcija i procjene
socijalne okoline. Ovaj se strah
može razložiti na nekoliko aspekata: strah od osude i negativne procjene
okoline, od toga da ćete pogriješiti i/ili osramotiti se, da nećete biti
dovoljno dobri, i sl. Pri tome je važno osvijestiti kako u slučaju ovoga straha
precjenjujete vjerojatnost i intenzitet pojave neželjenog ishoda, a
podcjenjujete vlastite mogućnosti suočavanja sa situacijom (npr. „Osramotit ću
se i svi će to zapamtiti.“). Također, zaboravljate kako je vjerojatnost da je
većina publike usmjerena isključivo na uočavanje i osudu Vaših pogrešaka ipak
malena. Osim putem katastrofičnih misli, ovaj se strah može očitovati i pojavom
tjelesnih simptoma kao što su ubrzan rad srca, znojenje dlanova, doživljaj
gubitka daha, drhtanja glasa i sl.
U nastavku slijede neki od praktičnih savjeta kako si možete pomoći u
vezi ovih poteškoća:
·
Suočite
se sa izvorom straha! Mnoge osobe sa strahom od javnog nastupa odlažu izlaganje
ovim situacijama. Takav način suočavanja zapravo onemogućava navikavanje na situacije
prezentiranja (koje često samo po sebi smanjuje intenzitet straha).
Izbjegavanjem također onemogućavate razuvjeriti se kako je strah u ovome
kontekstu vrlo vjerojatno bio neopravdan, a u najmanju ruku - preuveličan.
· Uvježbajte opuštanje! Naučiti opustiti
se znači ujedno i naučiti kako postići odmak od izvora briga i stresa na
dobrobit Vašega fizičkog i mentalnog funkcioniranja. Barem jednom dnevno
izdvojite 10-ak minuta za vježbanje abdominalnog disanja.
· Pokušajte usavršiti svoje
prezentacijske vještine! Neka izlaganje seminara ne predstavlja samo doživljaj
nužnog zla kojega morate preživjeti. Budući da značenje koje će neki događaj
imati za Vas određujete sami, ovakve situacije radije sagledajte kao priliku za akademski rast koji će
Vam koristiti i u budućem poslovnom funkcioniranju.
· Pokušajte se što bolje pripremiti za
situaciju izlaganja svoje prezentacije tako da ju izlažete naglas sami nekoliko
puta i/ili pred dobronamjernim prijateljima ili rodbinom koji Vam mogu pružiti
i povratnu informaciju o Vašem nastupu.
· Za vrijeme izlaganja pokušajte se
prisjetiti kako auditorij vjerojatno nije usmjeren na zamjećivanje Vaših
eventualnih pogrešaka te kako ih vjerojatno ne zamjećuje u jednakom opsegu i intenzitetu kao i Vi
· Trema je česta i normalna pojava koju u
određenom intenzitetu doživljava većina ljudi, stoga nije nešto čega biste se
trebali sramiti niti se opterećivati potrebom za nepogrešivošću (događa se i
vrhunskim predavačima)
· Sjetite se da vjerojatno ne izgledate toliko uznemireno/tjeskobno
koliko pretpostavljate
· Za vrijeme izlaganja ne zaboravite disati! Pravilno trbušno
disanje usporava i ublažava tjelesne reakcije povezane s tjeskobom poput
ubrzanog otkucaja srca, pojačanog znojenja, drhtanja glasa i ruku te doživljaja
„knedle“ u grlu
· Prije no što započnete s izlaganjem
napravite kraću stanku te pokušajte stvoriti kontakt s nekoliko prijateljskih i
odobravajućih lica kojima ćete se obraćati tijekom izlaganja, to Vas može
ohrabriti i pomoći Vam opustiti se tijekom izlaganja
· Umjesto katastrofično, razmišljajte o
pozitivnim aspektima Vašega izlaganja, primjerice „Ovaj će sadržaj biti
koristan mojoj publici.“
· Pokušajte zaista razmišljati o sadržaju
onoga što prezentirate, a ne isključivo na to kako izlažete te kako ćete biti
doživljeni od strane publike. Na taj ćete način zaokupiti prostor vašega uma
koji bi inače bio posvećen brizi.