Što je poremećaj ličnosti?
Poremećaj ličnosti je dugotrajni model unutrašnjeg doživljavanja i
ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturalnu
pripadnost osobe, prevladava u različitim aspektima funkcioniranja pojedinca,
nefleksibilan je, počinje u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, stabilan je
tijekom vremena te dovodi do različitih vrsta smetnji.
Granični ili emocionalno
nestabilni poremećaj ličnosti
Granični poremećaj ličnosti (engl. borderline) najčešći je poremećaj ličnosti u kliničkoj
praksi. Osnovna karakteristika graničnog poremećaja ličnosti jest
prevladavajući obrazac nestabilnosti u međuljudskim odnosima i emocionalnom
doživljavanju te izrazita impulzivnost. Spomenute značajke javljaju se u ranoj
odrasloj dobi i vidljive su u različitim kontekstima. Osobe s ovim poremećajem
nerijetko pribjegavaju različitim autodestruktivnim ponašanjima kao što
su samoozljeđivanje te pokušaji samoubojstva. Ljudi sa graničnom ličnošću, od
kojih su većina žene, nesigurni su u viđenju samih sebe, raspoloženjima, ponašanju
i međusobnim odnosima (koji su često burni i intenzivni). Granična ličnost
postaje očita u ranoj odrasloj dobi, ali se sa dobi prevalencija smanjuje. Osobe
s ovim poremećajem često pokazuju neprimjerenu i jaku srdžbu koju prati
ekstremna promjena njihovog pogleda na svijet, na sebe same i na druge, a kreće
se od crnog na bijelo, od mržnje do ljubavi ili obratno. Ljudi sa graničnim
poremećajem ličnosti koji se osjećaju napuštenima i samima mogu se pitati
postoje li oni uistinu (tj. ne osjećaju se stvarnima). Nerijetko su lako
razdražljivi, a po obrascu impulzivnog ponašanja mogu se upuštati u
nepromišljeno često mijenjanje partnera ili zloupotrebu droga. S vremena na
vrijeme njihova disocijacija od realiteta može doseći kvalitetu kratkih epizoda
psihotičkog i/ili paranoidnog mišljenja i halucinacija.
Za
postavljanje dijagnoze u pravilu mora biti prisutno pet od devet sljedećih
kriterija:
1. Grčevito
nastojanje da se izbjegne stvarno ili zamišljeno napuštanje od strane druge
osobe
2. Obrazac nestabilnih
i intenzivnih međuljudskih odnosa koje obilježava odlazak iz
jedne u drugu krajnost, tj.
idealizacija i obezvređivanje
3. Poremećaj
identiteta: izrazito i ustrajno nestabilna slika o sebi ili doživljaj sebe
4. Impulzivnost
najmanje u dva područja koja predstavljaju opasnost za samoga/samu
sebe (npr. trošenje novca,
spolni odnosi, upotreba psihoaktivnih tvari, nepažljivo
upravljanje automobilom,
napadi prejedanja)
5. Ponovljeni
pokušaji samoubojstva, geste, prijetnje ili samoozljeđivanje
6. Emocionalna
nestabilnost uzrokovana izrazitim promjenama raspoloženja (npr.
intenzivna povremena disforija, razdražljivost ili tjeskoba koji obično
traju nekoliko sati, a rijetko dulje od nekoliko dana)
7. Kroničan
osjećaj praznine
8. Neprikladna,
jaka ljutnja ili teško kontroliranje ljutnje (npr. učestali ispadi bijesa,
stalna ljutnja, ponovljene
tučnjave)
9. Prolazne, sa
stresom povezane paranoidne misli ili teški simptomi disocijacije
Granični poremećaj ličnosti ima višestruko podrijetlo, a važna su i sljedeća tri
čimbenika: 1) traumatska i kaotična obiteljska sredina, uključujući ranu
separaciju, zanemarivanje, emocionalno neslaganje u obitelji, neosjetljivost na
dječje osjećaje i potrebe, te traumu različita intenziteta. 2) osjetljiv temperament,
3) okidajući trenuci kao pokušaj stvaranja intimnog odnosa, odlazak od kuće
ili proživljavanje silovanja ili drugog traumatskog iskustva, što sve može biti
katalizator simptoma ovog poremećaja.
Pomaže li
psihoterapija?
Kognitivno-bihevioralna terapija graničnoga poremećaja ličnosti usmjerena
je ka ojačavanju sposobnosti osobe u nošenju s neugodnim emocijama bez
gubljenja kontrole ili destruktivnog ponašanja. Istraživanja također pokazuju
kako do vidljivih poboljšanja dolazi tek nakon otprilike jednogodišnje
terapije, iako je za mnoge oboljele od ovog poremećaja potreban i duži tretman.
Neovisno o terapijskom pristupu, faktori koji su se pokazali izrazito korisnim
u terapiji ovog poremećaja su: čvrst terapijski odnos te praćenje
samouništavajućeg i suicidalnog ponašanja, stvaranje hijerarhije prioriteta, uvažavanje
bolesnikove patnje i doživljaja te pomaganje u preuzimanju odgovornosti za
vlastite postupke. Ostale komponente uspješne terapije oboljelih od graničnog
poremećaja ličnosti jesu poticanje razmišljanja - umjesto impulzivnog
djelovanja, ublažavanje bolesnikove sklonosti prema rascjepu i postavljanje
granica za svako samouništavajuće ponašanje. Iako postoji malo podataka o učinkovitosti
grupnog pristupa, pokazalo se da bi takvi načini liječenja mogli biti korisni u
kombinaciji s individualnom terapijom i drugim vrstama liječenja. Korisnim se
pokazao i psihoedukativni pristup u okviru obiteljske terapije.
Rezultati
terapije, kao i u slučaju većine smetnju u mnogome ovise o angažmanu,
motivaciji, no i o izraženosti smetnji osobe u tretmanu te su napretci prvenstveno
individualni. Smatrate li da bolujete od smetnji u okviru graničnoga poremećaja
ličnosti u KLINIČKOM STUDIJU možete potražiti stručnu pomoć
u učenju strategija nošenja s Vašim specifičnim smetnjama te tako unaprijediti
kvalitetu svoje svakodnevice. Također, dostupna je i terapija prema principima Shema terapije, znanstveno potvrđenoga pristupa, između ostaloga i tretmanu GPL-a, koja kombinira KBT s proradom traumatskih emocionalih sadržaja i obrazaca iz osobne povijesti razvoja osobe. Više o Shema terapiji pročitajte na: https://schematherapybelgrade.com/sr/benefits-of-st/