KBT depresije temelji se na
pretpostavci kako misli i ranije stečene prosudbe prethode i određuju
emocionalni doživljaj. Drugim riječima, kako neku situaciju interpretiramo i
kako o njoj mislimo, određuje kako ćemo se u pogledu te situacije i osjećati. Iz
navedenog slijedi kako se depresija razvija kada se stvori navika sagledavanja
situacija na negativan i pristran način, dovodeći tako do čestih doživljaja
sniženog i tužnog raspoloženja.
Nadalje, kognitivno-bihevioralni
terapeuti sugeriraju kako je depresija uzrokovana zajedničkim djelovanjem
disfunkcionalnih misaonih procesa i neprilagođenih ponašanja potaknutih spomenutim
načinom razmišljanja. Kako se radi o naučenim obrascima mišljenja i ponašanja, unutar
KBT-a pojedinac uči nove vještine usmjerene podizanju raspoloženja i
sposobnosti suočavanja sa svakodnevnim poteškoćama i stresorima. Dakle, mijenja
li osoba vlastite misli i ponašanja, slijedi i promjena raspoloženja i
emocionalnog doživljaja.
Kognitivni dio KBT-a uključuje
učenje identificiranje iskrivljenih obrazaca mišljenja i stvarana prosudbi. Ovakvi
su obrasci poznati pod nazivom negativne ili disfunkcionalne sheme,
pretpostavke i pravila podređene bazičnom vjerovanju. Bazično vjerovanje obuhvaća
temeljnu pretpostavku stvorenu od strane pojedinca koja određuje način na koji
sagledava sebe i svijet koji ga okružuje. Radi dugotrajne navike sagledavanja
zbivanja na ovakav način, s vremenom se takva vjerovanja prestaju uočavati i
preispitivati. Jednostavno rečeno, bazična su vjerovanja čvrsto ukorijenjene
pretpostavke u podlozi razmišljanja i percepcija depresivnih i anksioznih
osoba. Bazična vjerovanja depresivnih osoba nerijetko glase: „Ja ne vrijedim.“,
„Mene se ne može voljeti.“ ili pak „Neadekvatan sam.“. Kako depresivne osobe
često ne preispituju svoja vjerovanja, već ih uzimaju činjenicom ili istinom,
njihova su ponašanja i misli vođena ovim vjerovanjem.
Bazična vjerovanja možemo
slikovito prikazati vrstom filtera kroz kojega gledamo svijet i sebe. Pod
utjecajem bazičnih vjerovanja nastaju spomenuta posredujuća vjerovanja, pravila
i pretpostavke koja oblikuju naše mišljenje vezano uz različite situacije.
Negativna i nerealistična bazična vjerovanja naposlijetku stvaraju negativne i
nerealistične misli. Ukoliko je primjerice, bazično vjerovanje depresivne osobe
„Mene se ne može voljeti.“ iz toga vjerovanja osoba može razviti stav „Užasno je biti nevoljen.“, posredujuće
vjerovanje i pravilo „Moram udovoljiti svima.“ te pretpostavku „Ukoliko svima
udovoljim, ljudi će me voljeti.“
Posredujuća vjerovanja mogu
utjecati na sagledavanje određene situacije producirajući automatske misli,
odnosno misli ili predodžbe koje zamjećujemo kako prolaze našim umom. Automatske
misli brze su i procjenjujuće misli koje se stvaraju kao reakcija na neku
situaciju. Njihova je pojava spontana (stoga automatske) te nije rezultat
dugotrajnog promišljanja i logičkog sagledavanja situacije. Automatske su misli
prisutne u našem umu većinu vremena te smo ih često gotovo i nesvjesni radi
toga što smo na njih naučeni te ih s vremenom prestajemo zamjećivati. Ono što,
međutim, zamjećujemo emocionalni su odgovori, ponašanja te tjelesne reakcije
kojima su automatske misli prethodile.
Sagledajmo učinak automatskih
misli na raspoloženje depresivne osobe. Ukoliko, primjerice, prijatelj
depresivne sobe ne uzvrati telefonski poziv u depresivne se osobe pod utjecajem
opisanih misaonih obrazaca lako može pojaviti misao „Ne zove me jer mu nije
stalo do mene.“ Rijeđe će se pojaviti alternativna, racionala misao „Možda nije
nazvao jer je u poslu.“ Kako se prvotna automatska misao drži činjenicom, ne
preispituje se te stvara u depresivne osobe doživljaj odbačenosti i tuge.
Iako su automatske misli svake
osobe jedinstvene, ipak se mogu svrstati
u različite vrste obrazaca neprilagođenog mišljenja zajedničke deprimiranim i
anksioznim osobama koje nazivamo kognitivnim distorzijama. Neke od česćih su:
- Katastrofiziranje (Često predviđanje malo vjerojatnog, pretjerano negativnog ishoda npr. „Osramotit ću se na ispitu i svi će to zapamtiti.“)
- Crno-bijelo mišljenje (Mišljenje u terminima „sve ili ništa“, sagledavanje situacije u samo dvije kategorije „Ako ne položim ispit, neuspješan sam student.“)
- Emocionalno zaključivanje (Vjerovanje kako je nešto točno samo zato što se to jako osjeća, zanemarujući dokaze koji to opovrgavaju „Toliko sam uznemiren da sam siguran da ću poludjeti.“)
- Pretjerano generaliziranje (Donošenje negativnih zaključaka koji nadilaze trenutnu situaciju „Mene nitko ne voli.“)
Mišljenje depresivnih i anksoznih
osoba prepuno je negativnih automatskih misli. Stoga je prvi korak u mijenjanju
načina vlastitog mišljenja, a time i emocionalnog doživljaja, prepoznavanje
vlastitih negativnih automatskih misli. Kada je misao prepoznata, potrebno ju
je zamijeniti odmjerenijim, racionalnim odgovorom te uočiti promjenu u
emocionalnom doživljaju koja je rezultat ispravnog uvježbavanja ove nove
vještine.